Jedva okom čovik more doći
Na to misto di kapara nikne,
Povrh stina cvita u samoći
I na patnje svake se navikne.
Na to misto di kapara nikne,
Povrh stina cvita u samoći
I na patnje svake se navikne.
A za sriću potriba joj malo,
Jer njoj kamin odredi sudbinu,
Ni za blago, kad bi joj se dalo,
Ne bi htila ostavit visinu.
Jer njoj kamin odredi sudbinu,
Ni za blago, kad bi joj se dalo,
Ne bi htila ostavit visinu.
Ko li jednom samoću upozna,
Ki kapara ostat će na hridi
I života vridnost će da spozna.
Ki kapara ostat će na hridi
I života vridnost će da spozna.
Tek poneki samoću zavridi,
Ti dar Božji, što je nekon kazna,
Jer ni dano svakon znat što vridi.>
Ti dar Božji, što je nekon kazna,
Jer ni dano svakon znat što vridi.>
(Izvor Oreb: Samoća)